Blog
-
Stupovi koji se ruše (1. dio)
Desetljećima je u glavama naših javnih djelatnika, menadžera, političara i sličnih "nastupnika" carovalo pravilo: što manje znaš, tim više pokazuj da sve znaš. Komunikacijske vještine nisu bile tražene jer je sve nedostatke "skrivala" hijerarhija moći - ljudi se nisu usuđivali reći da je car gol, jer je takav komentar skoro uvijek bio povezan s kaznom. Otkazom zbog neposlušnosti, a ne zbog nesposobnosti.
→ Pročitaj -
Kraj djetinjstva i recesija zauvijek
Kad su «mali» ljudi u pitanju, još je veliki Stjepan Radić rekao: «Jao maloj glavi kad u nju uđu velike ideje.» Tako i biva – kada društveno neuk i neodgovoran, častohlepan pojedinac dobije moć, i želi pokazati svima kako mu nitko ništa ne može, onda postaje stvarna stara latinska izreka «Vasa Vaqua Maxime Sonant.». U prijevodu - prazna boca (posuda) najjače odjekuje. U još detaljnijem prijevodu – ljudska je glupost najglasnja i često će nadglasati razum.
→ Pročitaj -
Zarada na mrtvom magarcu
Grabežljivci su pojedinci, ali i grupe (tvrtke) koje grabe od drugih ne bi li postigle najvišu točku vlastitog obilja (u zadanim povijesnim i društvenim okvirima), dok zauzvrat ne nude ništa ili, u najboljem slučaju, otpad koji nastane uporabom otetih vrijednosti. To su svi oni koji koji žele svoje ambicije provesti tako da "troškove" svoga uspjeha prebace na nekog drugog.
→ Pročitaj -
Kolona bira slijepca da je vodi
„Nikako da prokužim vas Unijce. Kod nas čovjek treba prvo zaraditi pravo da vodi druge. Ljudi ga slijede jer znaju njegove kvalitete, i poštuju ga zato što s njima dijeli sve patnje. Vi ovdje za vođe birate one koji najmanje znaju, a najveću budalu u u cijeloj ekipi postavite za zapovjednika! Zašto bi itko slijedio tog šupka? Kažu da mu je otac kralj Unije glavom. Kakve veze ima čiji si sin ako ne vrijediš više od govna.“ Joe Abercrombie: Prvi zakon – knjiga druga
→ Pročitaj -
Slijepac na čelu kolone
„Nije u pitanju bila tek loša žetva. Grofovija je mogla nahraniti svoje ljude čak i kroz ovu tešku godinu, da je bila vođena kako treba. Ali William Hamleigh nije znao voditi zemlju. Za njega je grofovija bila tek vlastita škrinja s blagom, a ne imanje koje je hranilo tisuću ljudi. Kada njegovi kmetovi nisu imali hrane, umirali su od gladi. Kada njegovi zakupci nisu mogli platiti najam, izbacio bi ih. Otkad je William postao grof, rali obrađene zemlje smanjili su se, jer se zemlja, čiji su zakupci izbačeni s nje, vratila u prvotno stanje. A William Hamleigh nije imao toliko pameti da vidi kako to dugoročno nije ni njemu u interesu.“ Ken Follet: Stupovi zemlje, II dio
→ Pročitaj -
Društvo znanja ili društvo homo shopingusa (Znanjem do uspjeha, 3. dio)
Što čeka Hrvatsku u društvu starijih i efikasnijih civilizacija, nakon što je desetljećima uporno među sobom birala one najmanje društveno efikasne, s izraženim stavom «meni-i-samo-mojim-rođacima», provodeći negativnu selekciju u znanosti, vojsci, politici, ekonomiji i obrazovanju? Što se može dogoditi društvu koje na prste jedne ruke može nabrojati sposobne pojedince koji mogu pokrenuti druge ljude, spremne da ih slijede? Kakvi su okviri ulaska Hrvatske u Europsku uniju, uglavnom među starije, iskusnije i efikasnije ekonomije?
→ Pročitaj -
Mitologija grabežljivaca i siva masa (Znanjem do uspjeha, 2. dio)
Moja generacija, rođena početkom 60-ih godina prošlog stoljeća u zemlji koja se hvalila ljudskim, tzv. samoupravnim socijalizmom (koji je u biti bio državni kapitalizam pojačan stranim kreditima da bi se stvorio privid uspjeha socijalističke ideje i efikasnosti vrlo neefikasne proizvodnje), morala je u svoje ponašanje unijeti veliku količinu stvaralaštva. Nismo imali podršku tehnike – prvi televizori imali su samo jedan, crno-bijeli program, prvim perilicama rublja koristile su se cijele zgrade, nije bilo računala niti interneta – pa smo morali sve sami izmisliti i stvoriti. U društvu, u kojem od malena učite da sve što vam treba sami morate napraviti ili barem nešto znati o tome (kako biste ga mogli popraviti), dobre su pretpostavke da će se stvoriti novi stvaratelji (inženjeri, kemičari, farmaceuti, liječnici, ekonomisti, itd.).
→ Pročitaj -
Uzeti milom ili silom? (Znanjem do uspjeha, 1. dio)
Ljudi na ovom planetu dugo su živjeli ne sukobljavajući se međusobno, jer je ljudi bilo malo, a Zemlja je bila dovoljno velika. Onda se, u neko doba, pojavio prvi narod (ili prvo pleme) koji je vjerovao da svi ostali moraju živjeti na njihov način, koji su smatrali jedinim pravim načinom. Zašto je bilo bitno nametnuti «svoj» način života, rada i organizacije društva nekim drugim pojedincima i plemenima, kasnije narodima, nacijama i državama?
→ Pročitaj -
Ne dirajte mi shopping! (2. dio)
Emocije koje čovjeka čine čovjekom ostale su iste od pamtivijeka do danas. Tehnologija je samo tanka kora leda nad uzavrelim kotlom emocija pećinskog čovjeka koji čuči u nama. Ne vjerujete? Prošećite do nogometnih stadiona razvijenih europskih zemalja u vrijeme derbija i nepogrešivo ćete naletjeti na grupe zapjenjenih, mržnjom opsjednutih i na tučnjavu, pa i ubojstva spremnih «navijača»? Jeste li se ikad našli pored dvije žene kojima je zapeo za oko posljednji komad odjeće osjetno snižene cijene u vrijeme velikih rasprodaja, a one se ne mogu dogovoriti koja je prva spazila (i u ruke uzela) upravo taj komad? Sjećate li se histerija i navala kupaca na svaki novosagrađeni trgovački objekt u Hrvatskoj kao da je dvorac koji treba osvojiti?
→ Pročitaj -
Ne dirajte mi shopping! (1. dio)
Jeste li čuli za Eckharta, nekoć utjecajnog kršćanskog mislioca i mistika iz 14. stoljeća, koji je prvi raspravljao o razlici između postojanja utemeljenog na “imati” i onog na “biti”. Upravo je on, ne tako davno, potkraj prošlog stoljeća, kada su se zbrajali odjeci i zaključci društveno i teorijski burnih šezdesetih nadahnuo Ericha Fromma, najplodnijeg teoretičara tzv. frankfurtskog kruga, da 1976. godine napiše kultnu knjigu “Imati ili biti”.
→ Pročitaj