Ne dirajte mi shopping! (2. dio)
Emocije koje čovjeka čine čovjekom ostale su iste od pamtivijeka do danas. Tehnologija je samo tanka kora leda nad uzavrelim kotlom emocija pećinskog čovjeka koji čuči u nama. Ne vjerujete? Prošećite do nogometnih stadiona razvijenih europskih zemalja u vrijeme derbija i nepogrešivo ćete naletjeti na grupe zapjenjenih, mržnjom opsjednutih i na tučnjavu, pa i ubojstva spremnih «navijača»? Jeste li se ikad našli pored dvije žene kojima je zapeo za oko posljednji komad odjeće osjetno snižene cijene u vrijeme velikih rasprodaja, a one se ne mogu dogovoriti koja je prva spazila (i u ruke uzela) upravo taj komad? Sjećate li se histerija i navala kupaca na svaki novosagrađeni trgovački objekt u Hrvatskoj kao da je dvorac koji treba osvojiti?
Rečenica po kojoj pamtim svojega djeda glasila je:“Sve što imaš mogu ti uzeti, samo ne mogu ono što znaš i ono što si vidio.”
Majstor Eckhart govorio je da uistinu slobodni možemo biti samo kada smo slobodni od vlastitih stvari i vlastitih djela, misleći pritom na to kako bismo se trebali osloboditi žudnje, kako za predmetima, vlasništvom, ritualima, tako i za znanjem, mislima, a naposljetku i samim Bogom. Meister Echart tako tvrdi da je svaka vezanost nesloboda i piše: "Ljudi ne bi trebali brinuti o onome što rade već više o onome kakvi su. Ako su oni i njihovo ponašanje dobri, tada su njihova djela sjajna. Ako su pravični, tada je pravično i ono što rade. Ne bismo trebali smatrati da je svetost zasnovana na onome što radimo već više na onome što jesmo, jer nisu naša djela ono što nas čini svetima, već mi činimo naša djela svetima." No, koga to danas još zanima?
Kažu da danas 15-ak milijuna Amerikanaca pati od kompulzivnog šopinga, a posljednjeg desetljeća prosječno zaduženje na kreditnim karticama poraslo je više od sto pedeset posto. Šopingholija se svrstava u kategoriju poremećaja poput alkoholizma, osvisnosti o drogama ili kockanju. Kompulzivni šoperi imaju razvijenu dijagnostiku, podvrste poremećaja (npr. blagdanski, bipolarni, depresivni), razrađenu psihoterapiju, specijaliste za liječenje (čak i on-line!), grupe za potporu, stručnu literaturu te istraživanja s lijekovima (antidepresiv Celexa) i sl.
Naposljetku, ne manje važno, šopingholija je postala važna i propulzivna književna tema posljednjeg desetljeća. Same šopingholičarke najviše je proslavila ipak jedna Britanka, Sophie Kinsella, stvorivši lik Rebecce Bloomwood koja je stalno u dugovima, jer jednostavno ne može odoljeti lijepim stvarima (naravno, nepotrebnim), jedinstvenim prilikama (ah, te rasprodaje i sniženja), investicijama u budućnost (zanosno donje rublje za novog dečka), ili zato što to zaslužuje, može nekome darovati, vratit će ako se predomisli, a više ništa i neće kupiti, nikad… Za sve životne tuge i nevolje (prouzročene i opomenama iz banke) može se utješiti jedino tako da sebi kupi nešto, barem neku sitnicu.
Činjenica je da od šopingholije više pate žene nego muškarci, te da se kupnjom često nastoji popuniti emocionalna praznina, tjeskoba, strah, frustracije, kao i da kupujući poželjne stvari stvaramo iluziju uspjeha i sreće. Daleko od toga da bi Kinsella išla u takvu analizu junakinje (jer onda ne bi bila tako planetarno uspješna s knjigama o dogodovštinama šopingholičarke Becky), ali činjenica je da je i tim zabavnim štivom odlično pogodila vladajući duh kolektivnog konzumerizma i tajne strasti kupnje stvari koje nam doista ne trebaju. (Nek` se nabaci kamenom onaj tko NIKAD nije kupio nešto samo zato što je bilo povoljno i hercig!).
