Specijalizacija je za insekte
Aktualno vrijeme krize i brzih promjena u društvu i na tržištu mijenja staru paradigmu, po kojoj samo ljudi specijalizirani u svojoj struci mogu rješavati probleme, u novu, kojom se sve više traže generalisti, koji znaju rješiti ne samo jednostavne, nego i složene probleme u kojima treba znati povezati točke i doći do cjelovitih rješenja.
Generalizacija ili specijalizacija
Još za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja rečeno nam je da će specijalizirana stručnost dovesti do povećane vjerodostojnosti našeg znanja, brzog napredovanja u poslu i eskalacije dohotka. Svi nešto i osjetno stariji sjećaju se famozne „šuvarice“, eksperimenta u školovanju koji je rezultirao paradoksima detaljne specijalizacije, koja je možda za to doba bila „in“ ali se kasnije pokazala katastrofalnom kada su učenici specijalisti došli na radna mjesta za koja nisu specijalizirani. Naime, sustav prije toga bazirao se na „svetom trojstvu“ obrazovanja i poslovanja, kakvo smo naslijedili od davnina: majstor je učio šegrta, a šegrt je učio kalfu. I sustav je funkcionirao stoljećima. Da bi šegrt postao majstor, morao je naučiti barem sve što i majstor zna, a nitko se nije bunio ako je s vremenom naučio više, dodajući u poslu nekoliko originalnih, inovativnih metoda. Famozna „šuvarica“ maknula je majstora i odredila priučenog šegrta da uči i šegrta i kalfu.
Alternativa šireg područja znanja obično se odbacuje kao nepotrebnost bez stvarne dodane vrijednosti. A i ljudima je lakše svrstati nas u točno određeno područje. On/ona je liječnik/liječnica, vozač(ica) tramvaja, pravnik/pravnica, profesor/profesorica i slično pojednostavnjuju ljudima upoznavanje s nama. Nije normalno da profesor zna promijeniti gumu ili žarulju, da liječnik zna popraviti stolac ili posaditi povrće u vrtu, a još je manje normalno da pravnik zna pokrečiti stan ili pokrpati čarape. Štoviše, negdje sam pročitao da u Švicarskoj, ako obavite posao nekog drugog zanatlije (npr. pokrečite svoj stan) zakinuli ste državu za porez koji bi majstor platio iz svojeg honorara, pa taj porez morate platiti sami. Ako je to istina …
No, sadašnjost traži širinu znanja, a budućnost će biti ispunjena brzim promjenama i kriznim situacijama: širina perspektive i sposobnost povezivanja „točaka“ u cjelinu (domena generalista, ili, na hrvatskom, višeznalaca) biti će jednako važni kao dubina stručnosti i sposobnost generiranja točaka (domena stručnjaka specijalista, odnosno uskoznalaca). Brzi napredak tehnologije, u kombinaciji s povećanom nesigurnošću u društvu, poslovanju i, generalno, sve većom brzinom promjena, čini specijalizaciju, najvažniju logiku karijere u prošlosti, kontraproduktivnom. Svijet se, jednostavno rečeno, promijenio i stalno se mijenja, ali naša filozofija oko razvoja vještina nije i rado bismo da je opet sve kao što je bilo nekada.
Današnja dinamična složenost zahtijeva sposobnost napredovanja u dvosmislenim i loše definiranim situacijama, kontekst koji kod većine generira tjeskobu, jer su događaji do sada bili sporiji, sigurniji u svojem razvoju i ljudski se mozak mogao prilagoditi ritmu promjena. Razmislite samo o nekim „in“ riječima koje su karakterizirale poslovanje i poslovna očekivanja u proteklih 40 do 50 godina: osnovna kompetencija, jedinstvene vještine, specijalnost i duboka stručnost. Koliko se mnogi od nas mogu sjetiti, ključ uspjeha bio je razvoj specijalizacije koja nam je omogućila uspon na profesionalnoj ljestvici.
Nije bilo dovoljno biti liječnik, trebalo se dalje specijalizirati, možda za kardiologiju. Ali tada nije bilo dovoljno biti kardiolog, trebalo se dodatno specijalizirati, možda kao kardiokirurg. I to nije bio samo slučaj u medicini, to se događalo u gotovo svim profesijama. Poruka je bila jasna: usredotočite se na razvoj stručnosti i napredovat ćete u rangu i zaraditi više novca. Ako su u timu svi specijalizirani, onda bi tim trebao savršeno funkcionirati u svim područjima. Pristup je uspio i mnogi današnji čelnici popeli su se na vrh zahvaljujući osobnoj specijalizaciji. Nisu, pritom, znali da su uspjeli samo zahvaljujući činjenici da je njihov tim uspio naći barem dobru mjeru interne komunikacije kojom su povezali specijalnosti. Broj timova u kojima su specijalisti ostali usamljeni otoci jer im komunikacija s drugim članovima tima nije „štimala“ daleko je veći.
Budućnost pripada višeznalcima (generalistima)
No, kako to uobičajeno govori tipična izjava o odricanju odgovornosti, dosadašnje poslovanje nije jamstvo budućih rezultata. Klatno između dubine i širine previše je zamahnulo u korist dubine. Čuo sam izreku da "čovjeku s čekićem sve izgleda kao čavli". Ali što ako taj čovjek ima čekić, odvijač i ključ? Može li on ili ona pogledati ima li ravni vrh čavla uski prorez (pa nije čavao, nego je vijak), što upućuje da je potrebna upotreba odvijača? Ili možda razmotriti oblik ravnog vrha. Krug? Šesterokut? Može li ključ biti učinkovitiji alat? I na kraju, samo dodavanje ovih alata može potaknuti bolje razumijevanje problema koji traži rješenje. Naravno, ako čovjek razmisli postoji li još neko rješenje osim onog, specijalistički naučenog.
To ne znači da je detaljna stručnost beskorisna. Naprotiv. Nošenje čekića nije problem, ali nošenje samo čekića jest problem. Naš se svijet mijenja tako brzo da će oni s više alata u svom posjedu bolje rješavati izazovne i krizne situacije, kojima je glavno obilježje neizvjesnost. Današnji svijet i dalje traži stručnjake, koji čak i mogu biti specijaliziranim u nekom užem području, ali ne smiju biti izoliranih od drugih znanja, jer je danas važno biti okretan i, nadasve, fleksibilan.
Što znači biti višeznalac (generalist)?
Kako se to radi? Za početak je važno smanjiti pozornost na detalje (i prepusti ih specijalizantima - uskoznalcima u timu) i posvetiti više pozornosti kontekstu u kojem donosite odluke. Pročitajte cijeli članak o gospodarstvu, a ne samo odjeljak o vašoj industriji. Je li vaš primarni fokus nafta i plin? Proučite dinamiku koja utječe na sektor maloprodaje. Jeste li financijski profesionalac? Zašto ne pročitati knjigu o marketingu? Mislite da na vaše poslovanje utječe veće i šire područje nego što ste tradicionalno smatrali da je dovoljno da znate samo svoj posao.
Druga je strategija razmišljati o tome kako naizgled nepovezani događaji mogu utjecati jedni na druge, nešto što sistemski mislioci čine prirodno. Proučite međusobne veze među industrijama i zamislite kako promjene u jednoj domeni mogu poremetiti poslovanje u drugoj.
Višeznalci (generalisti) znaju kako mogu dinamički prilagoditi svoj tijek djelovanja ovisno o razvoju situacije. Zamislite samo kako se svijet brzo promijenio razvojem Interneta i bežičnih podatkovnih tehnologija. Jeff Bezos nije bio maloprodajni stručnjak kada je „iz garaže“ pokrenuo Amazon, jedno vrijeme dostizao Barnes & Noble, već etabliranu knjižaru koja je dobro poslovala i online, da bi ih prestigao, preuzeo konkurenciju i pobijedio. Bio je relativno nov u maloprodaji, ali se uspio brzo prilagoditi kako bi iskoristio golemu priliku. Tek je učio menadžerska znanja, ali je znao kako okupiti odlične suradnike. Nije niti logističar, pa je Amazon danas najveća logistička korporacija na svijetu.
Uspjeh u karijeri za višeznalce (generaliste)
Mnoge tvrtke koje traže budućnost traže višenamjensko iskustvo prilikom zapošljavanja. To je neophodno za velike organizacije poput Googlea, na primjer, gdje zaposlenici „skaču“ od tima do tima i od uloge do uloge. Zapravo, Lisa Stern Hayes, jedna od najboljih Googleovih regrutkinja, rekla je u podcastu da tvrtka cijeni rješavače problema koji imaju "opću kognitivnu sposobnost" nad znanjem vezanim uz ulogu.
"Razmislite o tome kako se brzo razvija Google", rekla je. “Ako samo angažirate nekoga da radi jedan određeni posao, a naša tvrtka u jednom trenutku treba promjenu, moramo biti sigurni da će ta osoba pronaći nešto drugo što će raditi u Googleu. To se vraća pri zapošljavanju pametnih generalista. "
Ako ste relativno novi u poslu, moj savjet je da svoju karijeru vodite oko stjecanja raznolikosti i funkcionalnosti iskustava. Analitičke sposobnosti koje u tom procesu razvijete (npr. osnovne statističke vještine i kritičko zaključivanje) dobro će vam doći kada se natječete protiv onih koji su više usredotočeni na vještine specifične za domenu.
Jedino što je sigurno jest da će budućnosti biti neizvjesna. Brzi napredak umjetne inteligencije i tehnološke inovacije pretvaraju ljude u korisnike informacija. Vještina generiranja točaka gubi vrijednost jer se tu sve više upliće umjetna inteligencija, pa je sve manje i ljudi (posebno u generacijama koje dolaze) koji znaju definirati točke, a još manje znaju povezati te točke u cjelinu.
Ključna vještina budućnosti nije vještina - to je pristup, filozofija i način razmišljanja - i presudno je da ga usvojite čim budete u mogućnosti. Nijedna određena vještina neće vas unaprijediti u budućnosti, ali ovaj način razmišljanja hoće.
Pohvala samodostatnosti
U literaturi je renesansni ili kompetentni čovjek lik koji pokazuje vrlo širok spektar sposobnosti i znanja. "Specijalizacija je za insekte", napisao je 1988. godine u svojoj knjizi „Dovoljno vremena za ljubav“ Robert A. Heinlein, pisac znanstvene fantastike. Prema njemu, ljudsko bi biće trebalo znati preživjeti na pustom otoku povezujući i primjenjujući različita znanja analize i rješavanja problema – od znanja iz zemljopisa, meteorologije, medicine, poznavanja materijala, graditeljstva, preživljavanja u prirodi, signalizacije, čišćenja ribe ili manje životinje (ako ih ima na otoku), pripreme hrane, izrade splavi, učinkovito se boriti sa svim problemima ili jednostavno se prepustiti neznanju i umrijeti.
Još jedna knjiga, koja govori o tome kako specijalizaciju trebamo proširiti generalizacijom želimo li uspjeti jest knjiga „Marsovac“ koju je napisao Andy Weir (2011.), a po kojoj je snimljen odličan, istoimeni film u kojem glavnu ulogu glumi Matt Damon. Knjiga može komotno nositi naziv i „Robinson Crusoe na Marsu“ jer je puna praktičnih savjeta kako primijeniti brojna znanja, spojiti ih u cjelinu (generalizirati) i – preživjeti.
To je puno viši standard nego što ga prosječno specijalizirani pojedinac može ispuniti. Ali Heinleinov i Weirov ideal široke kompetencije izvrstan je cilj, koliko god nesavršeno zvuči. Ključ u ovoj potrazi je spremnost za pomicanjem granica naših zona udobnosti. Lako je upasti u poznate obrasce, vježbajući nekoliko vještina koje smo svladali i definirajući se svakodnevnim navikama. Dok ljudi rade u stabilnom okruženju i dok je plaća stalna i visoka, stvar je komotnosti mnoštvo praktičnih zadataka predati vodoinstalaterima, krovopokrivačima, pekarima i drugim stručnjacima. Pritom ne obraćamo pozornost da bi i oni mogli biti jednako ograničeni unutar svojih zona udobnosti.
U dobra vremena to je fin dogovor. Zašto raditi početnički posao betoniranja dvorišta ili popravljanja krova ako nekome možete platiti da to dobro izvede? To zapravo znači da postajemo ovisni o dostupnosti, poštenju i pristupačnosti stručnjaka, ali podjela rada životna je potreba kako ne bismo trošili svu svoju energiju na to da sve pokušavamo učiniti sami.
Ali život ima način da nas izbaci iz zone udobnosti. Kaže se da „Murphy radi i kad nitko ne radi.“ Pa cijev pukne u subotu navečer, ili se guma probuši izvan prijema mobitela ili električar ponudi cijenu izvan dosega novca koji nam je na raspolaganju. Ili se možda iz škole pojavimo na tržištu rada sa znanjima koja nikome ne trebaju, pa nam je nužna dopunu znanja. Tada naše učinkovito ograničenje, koje stvara ovisnost o nekoliko poznatih vještina, postaje zamka koja nas može ostaviti izbezumljene, nasukane ili slomljene.
Možemo li sve savladati? Biti čovjek koji zna sve? Nema šanse. Ali trebali bismo biti spremni razmišljati o izazovima kao o mogućnostima za učenje novih vještina. Ako se voda ne prazni iz kade, možemo li uložiti 30 minuta u YouTube snimku kako se to radi, te kupnju alata vrijednih 20 dolara prije nego što na vodoinstalatera bacimo malo bogatstvo? Koliko posla bismo mogli preuzeti na sebe ako stručnjaci s naše liste kontakata nisu bili dostupni ili su previše koštali? Što možemo učiniti dogodi li se opet neka sljedeća recesija ili neki drugi neočekivani pomak na tržištu rada?
Vjerojatno ne postoji način da u potpunosti opravdamo Heinleinov ili Weirov ideal sveznajućeg čovjeka koji postoji da bi sam samcat od pustog otoka stvorio raj. Ne mogu tvrditi da sam bio dobar u svemu što sam prije radio, ali sam se trudio učiti od drugih (i iz svojih pogrešaka) i naučio kako biti dovoljno dobar da radim svoj posao za koji sam se obrazovanjem specijalizirao, već i sve druge poslove za koje sam se dodatnim obrazovanjem generalizirao.
Biti dobar u nečemu što voliš i znaš sjajan je osjećaj. Biti dobar u još nečemu, što može riješiti probleme drugih ljudi, spremnih platiti za kvalitetno urađen posao koji oni ne znaju ili ne žele raditi, posebno u teškim vremenima, još je bolje. Upravo taj osjećaj stvara potrebu za druženjem sa ljudima od kojih se može nešto novo naučiti, razmijeniti iskustva i znati više.
Svako znanje koje ste mogli usvojiti, a niste zbog komoditeta, lijenosti ili straha da se ne vidi da nemate podlogu za usvajanje novih znanja propuštena je prilika da vrijedite više, da zaradite više i da na tržištu znanja dobijete dobar posao prije konkurencije.