Zašto se bojimo prezentiranja
Znamo puno managera čiji je autoritet splasnuo onog časa kada su se pojavili ili progovorili pred poslovnim partnerima, zaposlenicima ili kolegama. Također znamo puno profesora čiji je nastup ugrozio količinu znanja koju objektivno imaju u svojim glavama. Konačno, niti političari nisu imuni na nesrazmjer njihovih stvarnih mogućnosti i percepcije u javnosti.
Prezentacija je uvijek javni nastup, pa je razumljivo da se ljudi boje kakav će dojam ostaviti. Strah od javnog nastupa jedan je od najvećih strahova koji se mogu javiti. Nekome je javni nastup razgovor s djevojkom ili profesorom, nekome glas zadrhti na sastanku s potencijalnim kupcem ili direktorom, dok Mišo Kovač s tim nema problema – izađe pred 50.000 ljudi na Poljudu, digne ruke i svi pjevaju s njim.
Iznimno su rijetki samouvjereni, vrsni govornici uvijek savršeno pripremljeni za javni nastup, čiji govori izazivaju ovacije oduševljenih slušača. Nikad nisu u situaciji da moraju improvizirati, glas im je dubok i uvjerljiv i nikada ne zadrhti zbog nesigurnosti ili treme. Kvalitetni prezenteri (bili oni profesori, pjevači, političari ili manageri na važnom sastanku) znaju da se svaki puta publika razlikuje od one prethodne – pa čak i kada se radi o vašoj obitelji – pa trema (ili leptirići u trbuhu) samo pokazuju da su svjesni da se moraju svaki puta iznova dokazivati. Po nekim istraživanjima devet od deset ljudi izjavilo je da uvijek osjeća tremu, strah, napetost i strah od očekivanja publike.
Samosvjesnost kao droga
Na konferencijama ili sastancima, to su oni trenuci dok hodate prema podiju, u glavi vam još uvijek odzvanja glas prethodnika koji vas je najavio i dok vam sav sretan (on se riješio brige) prepušta mikrofon ili riječ na poslovnom sastanku na kojem morate predstaviti novu ideju, proizvod ili naprosto dati izvješće nadređenima o radu vašeg odjela, osjećate kako je prva rečenica jako važna. Koliko se od toga razlikuje hod roditelja prema djetetovoj sobi, u kojoj nju ili njega čeka narogušeni tinejdžer, negativan u svakom pogledu, buntovan ili uplašen?
Zapamtite, publika se uvijek razlikuje, makar se radi i o istim osobama (koje se danas drukčije osjećaju nego jučer) i stoga je trema pred nastup poželjan dokaz da vam je stalo da prezentacija i ovog puta uspije. To znači da niste upali u rutinu svakodnevice u kojoj nastupate bez žara, bez emocija i bez svijesti da je svaka vaša
prezentacija nova prilika da potvrdite vrijednosti svojeg razmišljanja, svojih ideja ili znanja kojeg imate.
Ako vaše držanje kazuje da vam nije stalo kakav dojam ostavljate, ako vaša odjeća pokazuje da vam je svejedno i ako vaše tijelo i riječi (po)kazuju da vam ljudi oko vas nisu bitni, onda niti vi njima nećete biti bitni. Ako je vaša prezentacija bez žara, niti vaši sugovornici neće se „zapaliti“ za ono što im prezentirate.
Androklo je, kaže antička priča, bio rob, bačen u arenu s lavom, kao jedan od jadnika koji su svojim mukama trebali zabaviti dokoni rimski puk. No, lav ga je poštedio iz zahvalnosti što mu je, nekoć, Androklo izliječio ranjenu šapu, izvadivši iz nje trn.
Postoji i druga verzija ove priče, za koju vjerujemo da je bliža istini. U trenutku kobnog susreta u rimskoj areni, Androklo je nešto šapnuo lavu, a ovaj se uplašio, podvio rep i vratio u svoj kavez, ne pojevši ga. Na upit cara što mu je rekao, Androklo je odgovorio: “Rekao sam lavu da će nakon objeda morati održati govor za nazočne”.
Dvije tisuće i nešto godina kasnije, Androklo je još uvijek među nama. Sva istraživanja o strahovima pokazuju da se više ljudi boji mogućnosti da ustanu i održe govor pred publikom nego što se boje smrti. Napravljena je čak i lista najčešćih i najvećih ljudskih strahova. Kada ih poredamo obrnutim redoslijedom dobijamo zanimljiv rezultat. Na zadnjem mjestu liste najvećih strahova je strah od pasa, potom od usamljenosti, vlastite smrti ili smrti bliske osobe, (teške) bolesti, duboke vode, strah od financijskih problema, kukaca i/ili gmizavaca, visine, dok je uvjerljivo najgori i najčešći od svih strah od javnog nastupa. Nešto što prirodno radimo – prezentiramo svoje stanje, u trenutku kada postane društveni događaj, postaje najgora noćna mora.
Strah od javnog govora češći je od prehlade. Ako se i vi ubrajate među ljude koji su priznali sebi da ih više plaši prezentacija (koju moraju održati kada prolaze ulicom, pred djevojkom koja im se sviđa ili direktorom koji odlučuje o povišici) nego li opasnost od zarazne bolesti, bankrota ili posjeta punice, želimo vam dobrodošlicu u društvo. Odvojite li vrijeme na čitanje knjige Moć uspješne prezentacije, vjerujemo da ćete bolje razumijeti svrhu vaših svakodnevnih prezentacija, naučiti osnove uspješnog nastupa i pobijediti strah od javnog nastupa.
I svako putovanje započinje malim korakom
Svatko od nas iz dana u dan koristi svoja umijeća prezentacije tijekom komunikacije s članovima obitelji ili prijateljima, kolegama na poslu ili poslovnim partnerima, te s potpuno nepoznatim ljudima koje srećemo. Budući da u životu nećete dobiti ono što zaslužujete, već samo ono za što se sami izborite, da biste se mogli predstaviti u dobrom svjetlu, morate ostaviti dobar dojam na ljude oko vas time što ćete nešto napraviti ili reći. Dobra prezentacija vašeg trenutnog stanja, misli i ideja jedan je od načina da se uspješno predstavite i širom otvorite vrata zanimanju drugih ljudi za vas osobno, a onda i za ono što ćete im pokazati ili reći.
Brojni ljudi nalaze se u velikoj neprilici kada trebaju pred drugima (suprugom i djecom, prijateljima i poznanicima, kolegama i šefom, potencijalnim kupcem, kreditorima ili dioničarima, biračima ili porotom, sudionicima seminara ili savjetovanja.…) izložiti svoje znanje, prijedloge, ideje, planove, programe djelovanja ili samo trebaju održati prigodni govor (na svadbama, prilikom otvaranja koncertne sezone i tako dalje). Širom svijeta prisutan je veliki problem prezentacije pred drugima. Kada to ne učinite na pravi način, i najbolje zamisli i planovi, u koje je uložen veliki trud, neće se ostvariti.
U spomenutoj knjizi riječ prezentacija opisuje ono što radite i pokazujete pred drugim ljudima. Premda većina ljudi misli da prezentacija započinje onog časa kada ste progovorili. prezentacija nije (samo) govor pred jednom ili više osoba. Prezentacija misli, emocija, stavova, podataka i informacija započinje onog časa kada ste “ušli” u nečije vidno i/ili slušno polje. Vaša prezentacija započinje u trenutku kada vas je netko vidio ili čuo. Stoga je vaše kretanje u prostoru, odjeća koju nosite, geste koje radite, a, u konačnici, i riječi koje ste izrekli, kao i način na koji ste ih izrekli, vaša cjelovita, svakodnevna, rekli bismo „svakosekundska“ prezentacija.
Ne prezentiramo jedino na pustom otoku, na kojem smo jedin živi stvor, budući da bez publike (ili barem jednog živog bića koje nas gleda ili sluša) nema niti naše prezentacije.
Za uspjeh prezentacije (i nastupne i govorne), važno je da odražava stanje, emocije i stavove osobe koja prezentira. Budući da i drugi ljudi misle svojom glavom, tijekom prezentacije smo izloženi ocjenjivanju ljudi oko nas. Kako nazočne ne bi osjećali kao pritisak tijekom prezentacije, ovaj se problem rješava pažljivom pripremom, kako ideja i činjenica koje će prezentirati, tako i samog nastupa. Priprema pomaže odagnati strah od same prezentacije i njenih posljedica, ohrabriti ih da budu ono što jesu i da to uspješno prezentiraju kako bi uspješno okončali prezentaciju.
Strah od nastupa pred publikom (pa i pred manjom grupom ljudi) može imati brojne razloge, koji često zajedno izazivaju visoku razinu straha i neugode. Ako zamislite da ste tinejdžer koji svojim roditeljima (koji ne slušaju, ne razumiju ili su jednostavno preumorni od života) treba objasniti kaos u svojoj glavi, bit će vam lakše razumijeti zašto puno ljudi ima probleme kada nešto treba prezentirati svojim najbližima, a kamoli nepoznatim ljudima.
Kada zamišljate sebe kako nastupate pred publikom, postavljate li slijedeća pitanja:
1. Hoće li i kako nazočni ocjenjivati moj nastup?
2. Hoće li im ono što (po)kažem biti važno?
3. Hoće li se vidjeti nedostatak samopouzdanja u mojem nastupu?
4. Hoću li izgubiti slijed misli i zaboraviti što želim reći?
5. Kako ću reagirati na upadice?
6. Kako ću se osjećati ako održim lošu prezentaciju?
Kako vi, vaše tijelo i vaš glas, možete odgovoriti na navedena pitanja i tako vašu nervozu prije prezentacije.
Hože li nazočni ocjenjivati moj nastup? Hoće, većina vaših sugovornika i slušatelja (gledatelja) imat će mišljenje o vašem nastupu. Ponekad će mišljenje biti površno, vezano uz detalj ili kratkotrajni komentar koji već sutra neće biti važan, no neki će na osnovi vašeg nastupa formirati svoje mišljenje o vama, vašim mogućnostima i vašoj osobnoj snazi.
Jedan je pokretač, a smjerova više
Strah od tuđeg mišljenja (time i ocjene nastupa) dolazi iz naših navika da ocjenjujemo druge, što se često događa kada ne razumijemo temu prezentacije ili zbog nekog razloga smatramo da će nas prezentacija nečijih misli, ideja il iemocija ugroziti. Zato se i bojimo da ćemo biti loše “ocijenjeni” bez obzira na trud koji ulažemo u prezentaciju.
Želite li prevladati ovaj strah odvikavajte se od prosuđivanja i komentiranja drugih, bavite se više vlastitim životom i naučite više cijeniti ideje, misli, osjećaje i djelovanja drugih ljudi. Što ćete se više poštivati druge ljude – osobito tijekom prezentacije - tim će više oni poštivati vas.
Hoće li im ono što (po)kažem biti važno? Iskreno, to tek djelomično ovisi o vama. Većina ljudi sluša da bi odgovorili, tek manji dio sluša da bi razumjeli. Da bi shvatili sve što je važno za poruku koju primaju, posebno o kakvim se emocijama radi.
Vaš stav o nečemu i vaše mišljenje vrijede kao i stavovi i mišljenja drugih, pa vaša razmišljanja zaslužuju da ih oblikujete u govor. Govor vašeg tijela, simboli koje pokazujete, snaga vašeg glasa – sve su to elementi koji dopiru do vaših slušatelja prije sadržaja onoga što govorite.
Pripremite li se za dobru prezentaciju, bit ćete jasniji drugima, lakše će naći povezive elemente koji će im pomoći da prihvate vašu prezentaciju, a tada će i vaše samopouzdanje rasti. Uspijete li doprijeti do sugovornikovih misli, naći elemente važnosti koji će im pomoći da ono što pokazujete požele prihvatiti, strah od “ocjene” smanjit će se i nestati.
Premda izvrsni prezentatori mogu oblikovati uspješnu prezentaciju ni iz čega, za većinu ljudi dobra je priprema presudna za samopouzdanje. Zato često ljudi ostaju pred ogledalom dovoljno dugo da postanu zadovoljni svojim izgledom, vjerujući da će dobar izgled “odraditi” veći dio prezentacijskog posla.
Hoće li se vidjeti nedostatak samopouzdanja u mojem nastupu? Odjenite se shodno važnosti događaja, pažljivo pripremite svoj govor, vjerujte u poruku koju želite prenijeti nazočnima i na dobrom ste putu da vaše samopouzdanje bude svakome vidljivo. Kada ste koncentrirani na razumljivost poruke koju želite prenijeti i kada vjerujete u nju nemate vremena razmišljati o negativnim posljedicama. Tada će vaš nastup ostaviti dojam da ste uvjereni u sebe i svoje znanje, a time ćete biti uvjerljivi nazočnima.
Hoću li izgubiti slijed misli i zaboraviti što želim reći? Najbolji govornici zadržavaju spontanost u svojem nastupu jer slušatelji uglavnom ne vole govore koji su naučeni napamet. Publika želi vidjeti uvjerljivost vašeg govora tijela, čuti uvjerljivost vašeg glasa i biti zabavljena ponekim detaljem ili šalom koji će joj pomoći da bolje shvati što želite reći. Ne zaboravite, koncentracija odrasle osobe na jedan događaj (pa tako i na vaš govor) traje od 8 sekundi do 20 minuta, što znači da su «osvježenja» tijekom govora nužna i potrebna.
Dobra prezentacija najbolji je način da otkrijete svoju kreativnost i predstavite je nazočnima. Najbolji način za to jest da u svojoj glavi odredite put kojim ćete voditi sebe i publiku, te «točke odmora» na kojima ćete ih «odmoriti» od govora nekim primjerom ili komentarom, a onda nastaviti sve do kraja prezentacije. Ukoliko se odlučite odraditi prezentaciju «u jednom dahu» i do kraja doći najkraćim i najbržim putem, mnogi vaši slušatelji odustat će od «puta» i prestati vas slijediti «isključivši» se iz prezentacije.
Kako ću reagirati na upadice? Ljudi nemaju strpljenja primiti poruku do kraja. Predrasude nam smetaju da čujemo ili sagledam ocjelinu, nego reagiramo na podražaje (gesta, riječ ili visina glasa) koji su nam prethodno donijeli ugodu ili smo bili izloženi negativnim emocijama.
Dijete, koje je nakon identične fraze prošli puta doživjelo neugodnosti, onog časa kada čuje istu frazu iz usta svojih roditelja, prestaje slušati dalje jer „zna“ što slijedi. Prodavači, bankari ili odvjetnici često ne slušaju ljude jer pretpostavljaju da će reći isto što i drugi nakon određene fraze.
Upadice ne moraju nužno biti negativne, prezentirane kako bi prekinule slijed misli nekoga tko trenutno prezentira. One mogu biti znakovi (ne)odobravanja, šaptanje ili glasno razgovaranje, a mogu biti i pitanja nekoga tko je nestrpljiv i želi prezentirati svoje emocije ili misli.
Kako ću se osjećati ako održim lošu prezentaciju? Poniženje je osobni osjećaj, koji najčešće dolazi zbog povrijeđene osobnosti. Zapravo, što ako ste pogriješili? Zvuči čudno, no, što ste manje opterećeni mogućnošću pogreške, tim će vam govor biti tečniji i lakši. Ne brinite o mogućim greškama, nitko nije savršen. Štoviše, greške u prezentaciji pokazuju da niste stroj i da se niste pripremili tako što ste prezentaciju naučili napamet i uvježbali do savršenstva. Takav pristup šalje poruku da ste u stvari bitni vi i vaš nastup, a ne publika kojoj se obraćate.
dr.sc. Saša Petar