Paradoks Crvene kraljice
Rezultati istraživanja, provednih u Europi, Japanu, Koreji i SAD-u pokazali su da je najstarija tvrtka na svijetu hotel koji je u obiteljskom vlasništvu neprekidno od 705. godine. Znači, više od 1300. godina. Pitanje koje se pritom javlja jest zašto neke tvrtke propadnu već u prvoj godini svojeg postojanja (9 od 10 novoosnovanih tvrtki ugasi se u manje od dvije godine), dok neke izdrže godinama i stoljećima na tržištu? Odnosno, zašto neke poznate tvrtke postoje na tržištu već duže od stoljeća, dok neke izdrže nekoliko desetaka godina i onda propadnu (odu u stečaj ili ih „pojede“, odnosno kupi jači konkurent)?
Prvo objašnjenje je vrlo jednostavno: kultura uspješnih tvrtki je kultura koja dopušta (po)greške u radu i potiče sukobe mišljenja, ideja i informacija. Uspješne tvrtke trebaju ljude koji misle, ljude koji odlučuju i ljude koji djeluju nakon takvih odluka.
Drugo objašnjenje je također vrlo jednostavno:
- tvrtke, koje propadnu u prvih godinu dana, od početka vode loši, odnosno nesposobni menadžeri (odnosno ljudi koji znaju svoj zanat, ali ne znaju kako ga tržišno, pravno i porezno dovesti u stabilnost),
- tvrtke, koje propadnu kasnije, u jednom su trenutku preuzeli loši menadžeri i lošim upravljanjem doveli u probleme (čitaj: upropastili),
- tvrtke, koje su trajno uspješne na tržištu, vode dobri, sposobni menadžeri.
U knjizi „Alisa u zemlji čudesa“ Crvena kraljica kaže Alisi: “Vidiš, moraš trčati najbrže što možeš, da bi ostala na mjestu. Ako želiš nekamo stići, moraš trčati dvostruko brže!” Ova je zagonetka jedna od mnogih u poznatoj knjizi Lewisa Carolla, no ovo je i paradoks kojim možemo objasniti zašto neke tvrtke uspijevaju na tržištu, a većina propada.
Bit paradoksa jest u tome da ako i trčite dvostruko brže, ostajete na mjestu. Kao da nešto množite s nulom. Koliko god povećavali broj, pomnožen s nulom daje nulu.
Paradoks Crvene kraljice očituje se u poslu koji radite na krivi način ili imate proizvode koje kupci ne traže ili imate znanje koje nije konkurentno na tržištu ili radite nešto (proizvodite, donosite odluke, investirate itd.) na krivi način, jer čak i kada udvostruče svoje napore rezultat će opet biti isti.
Pokušajte i sami. Počnite kopati kanal koji nikuda ne vodi. Isporučite robu kupcima koji kasne s plaćanjem preko svake mjere. Unaprijedite na mjesto menadžera nekoga tko o poslu ne zna ništa. Tada, čak i ako radite dvostruko brže, ulažete više napora, „nabijete“ dvostruko više žuljeva, kanal i dalje neće nikuda voditi. Einstein je paradoks dobro opisao riječima: „Znanje koje će vas dovesti u problem nije dovoljno da se taj problem riješi.“
Imam pitanje - kada bi tim u kojem radite preživio brodolom i našao se na pustom otoku, koliko članova tima bi:
- sjelo na plažu, apatično gledalo na pučinu i umrlo čekajući pomoć
- koliko njih bi šizilo, jer im nitko ne dolazi u pomoć i umrlo kriveći druge
- koliko njih bi napadalo druge, otimajući im hranu i vodu, a onda umrlo kada bi potrošili i zadnju kap ili komadić onoga što su oteli
- koliko njih bi se osamilo, otišlo u nepozantom pravcu vjerujući da sami mogu spasiti sebe ('ko je.e sve ostale) i uglavnom umrlo od nesposobnosti da sami prežive
- konačno, koliko bi njih znalo preživjeti i trudilo se da nađu rješenje za spas svih?
Kada ispišete imena članova vašeg tima na papir, koliko ste ih nabrojali pod 1.? Jednog? Nijednog?
